Nase Lektire

AUTOR:  ILIJA CRIJEVIĆ Ilija Crijević, latinizirano Aelius Lampridius Cervinus (1463. – 1520.) rođen je u Dubrovniku. Školovao se u Rimu, gdje je na njega imao utjecaj humanist Julije Pomponije Leto, osnivač Rimske akademije. Crijević je prvi hrvatski poeta laureatus, pjesnik okrunjen lovorovim vijencem za svoje “nježne ljubavne pjesme”. 1484. godine. Kao poeta laureates ostaje neko vrijeme u Rimu, nakon čega se vraća u Dubrovnik, gdje se ženi i obavlja razne važne gradske službe. Godine 1510. umrla mu je supruga, a on se odlučuje zarediti. Crijeviću je za života objavljeno tek četiri epigrama, a ostatak njegove književne ostavštine ostao je u rukopisu. Dva najvažnija rukopisa čuvaju se u Vatikanskoj knjižnici. Prozni dio njegovog stvaralaštva čini jedanaest pisama i dvadesetak govora. Njegova proza stilski i kompozicijski slijedi Cicerona. Pjesnički opus čine pjesme pisane na latinskom, i to 240 pjesama, raspoređenih u 9 knjiga. Pisao je epigrame, himne, ode i rimske ljuba

AUTOR:   HOMER “Odiseja”, kao i “Ilijada”, pripisuju se grčkom autoru Homeru, iako se o njegovom životu jako malo zna pa tako nije ni sigurno da li je on zaista autor ovih djela. Upitno je li pjesnik Homer uopće postojao te je li “Odiseju” napisala samo jedna osoba. Postoje čak i oni koji Homeru pripisuju samo “Ilijadu”, ali ne i “Odiseju”. Ipak, zbog razlike u načinu pisanja i različitih događaja koji su opisani, pretpostavlja se da je Homer “Odiseju” napisao u kasnijim godinama života. Smatra se da je djelo nastalo u 8. ili 7. stoljeću prije Krista, a oblik u kojem ga danas čitamo dobio je u 6. stoljeću prije Krista, kada je tadašnji vladar Atene počeo organizirati Panatenejske svečanosti na kojima su se izvodile Homerove pjesme, uključujući i one iz “Odiseje”. Djelo je podijeljeno na 24 pjevanja, s ukupno 12 110 heksametara. Broj pjevanja, prema Aleksandrijskim filolozima, odgovara broju slova u grčkom alfabetu. Radnja započinje nakon pada Troje, a u središte radnje stav

AUTOR:  EURIPID Medeja spada pod tragedije, a prvi puta je prikazana 431. godine prije Krista. Medeja je prvi dio od sveukupno tri trilogije. Druge dvije drame nose nazive “Filoktet” i “Diktis”. Osnova priče preuzeta je iz grčke mitološke priče. Glavna tema tragedija je ljubav, odnosno pitanje morala u braku. U ovoj drami radi se o pravoj psihološkoj analizi žene koja je prvotno osjećala pravu, veliku ljubav, da bi na kraju ona prerasla u osvetničko ludilo od kojeg nisu pošteđena niti njezina djeca. Euripid je veliku pozornost u djelu posvetio ne samo događajima već je realno prikazao i duševna stanja likova i njihovu snagu. Tako je na početku tragedije prikazao sumnju na nesreću koja bi se mogla dogoditi, detaljno je opisao Medejine osjećaje koji vode do strašne osvete i smrti.  Svemu tome se suprotstavljaju slike zbora te predivni opisi tada mirne Atene. Zbor upozorava na ono što bi se moglo dogoditi, a to je strašna Medejina osveta. Jezik koji koristi autor djela je

AUTOR:  ESHIL Grčki dramatičar Eshil napisao je ovu uzbudljivu trilogiju. “Okovani Prometej” prvi je dio trilogije u kojoj je Eshil temeljito obradio mit. Djelo se sastoji od šest činova. Glavni motiv je veliki Zeusov bijes koji je izazvan time što je Prometej ljudima dao vatru, a s druge strane ukrao ju je bogovima. Vatra se smatrala posljednjim darom koji omogućava savršeni život. Zeus je odlučio ljudski rod uništiti, Prometej mu se suprotstavio. Nastavak ove trilogije bila je također trilogija “Oslobođeni Prometej”, a ona je samo djelomično sačuvana. Treći dio, završetak “Prometej Vatronoša” poznat je samo po naslovu. Radnja u “Okovanom Prometeju” temelji se na sukobu i borbi dvaju ljutih protivnika. Kada je pobijedio nad titanima, Zeus je bio pod utjecajem pobjede i nove vlasti te je tražio da ga svi slijede. Želio je uništiti ljudski rod. Njemu se suprotstavio Prometej i spasio ljudski rod. Donio im je nebesku vatru. Zeus je oštro osudio Prometeja i dao ga je pribiti